|
Citat: Autor citiranog posta Aenima |
|
|
|
|
|
Pravoslavna crkva je, kao sto sam napisala, politicko-fundamentalisticka organizacija, i to jos mlada, nastala je kratko pred pad Milosevica.
|
|
|
|
|
Ovo je ironija na koju ja ne mogu da oćutim. Pravoslavna crkva je mnogo, mnogo starija. To što ljudi nisu odlazili u crkvu u vreme komunizma, što su generacije i generacije vaspitavane u duhu komunizma i što nisu odlazile u crkvu je drugo pitanje. Ali crkva je postojala za one koji su hteli to da vide.
Činjenica je da meni smeta gomila tih "novih vernika" koji su odjenom hteli da budu "in" pa su pohrlili pod svodove crkve je druga priča. Oni najviše smetaju i bodu oči svima onima koji imaju naviku da idu u crkvu i koji poštuju instituciju crkve.
Još kao dete sam odlazila u crkvu i u odnosu na to vreme jedino što se tamo promenilo je obnova fasade, unutrašnjosti crkve, i sve to zahvaljujući onima koji se osećaju krivim jer su se do pre par godina odricali svega pravoslavnog.
Ne želim nikom da namećem svoj stav, ali kako sam se ponašala kao dete, ponašam se i sad kad odem u crkvu, mada sada idem mnogo, mnogo manje nego ranije.
Da, patrijarh Pavle je iskoristio "novu moć" crkve da bi uticao na dogodjaje u regionu, ali kad samo pomislim koliko verskih obeležja ostaje u ruke Albancima na Kosovu podiđe me jeza. Tamo ostaje nešto što drugi narodi nikad ne mogu imati jer istorija ne može da se kupi ona je takava kakva jeste i treba se boriti da se ona zadrži. (to boriti kod mene podrazumeva verbalnu borbu, ako je ikako moguće bez i jedne žrtve na bilo kojoj strani).