Judaizam
Jevrejska religija pripoveda veru u jednog, bestelesnog i samo duhovnog Boga, Oca svih ljudi. Ovaj Bog predstavlja sveukupnost moralnih savrsenstava i od ljudi zahteva ljubav i pravednost. Ime ovog boga je Jahve (ili Jehova) i zbog svetosti ga nije dozvoljeno izgovarati. Jevrejska religioznost ispoljava se u poslusnosti prema “bozanskom zakonu”.
Ovaj zakon se nalazi u
Starom zavetu, odnosno u hebrejskoj Bibliji. Stari zavet je sintetizovan rukopis od 24 knjige, kanonizovan u Javneu oko 90. godine pre nove ere, koji je nastajao skoro citav milenijum. Pisan je na hebrejskom i delimicno na aramejskom jeziku. Govori o istoriji, idejnim i drustvenim borbama jevrejskog naroda. Ujedno to je i zbirka verskih i pravnih propisa, kao i starih mitova koje su Jevreji preuzeli od drugih naroda istoka. Stari zavet deli se na tri osnovne grupe:
1. Zakon, Tora, sadrzi tzv. Petoknjizje - Pet knjiga Mojsijevih: Knjigu nastanka, Knjigu izlaska, Levitski zakonik, Knjigu brojeva i Ponovljeni zakon
2. Proroci: sadrzi: Prve proroke i Poslednje proroke
3. Spisi:,Psalmi: Knjiga o Jovu, Price Solomonove, Prva i Druga knjiga dnevnika, Jezdrijina i Nemijina knjiga, Knjiga o Ruti, Pesma nad pesmama, Knjiga propovednika, Plac Jeremijin, Knjiga proroka Danila.
Mnogi istrazivaci smatraju da je Stari zavet prethodna faza u razvoju hriscanske religije, koja je izlozena u Novom zavetu.
Pored Tore za verski zivot Jevreja posebno je vazan
Talmud (ucenje).
Talmud je velika jevrejska zbirka posle-biblijskih tumacenja Starog zaveta, obrednih pravila, pravnih propisa, prica i izreka. Sastoji se iz dva dela:
Misina (tekst ucenja) i
Gemara (objasnjenje ucenja). Postoje dva Talmuda: Jerusalimski talmud (priredjen oko 450. godine nove ere) i Vavilonski talmud (priređen oko 500. godine).
Za ortodoksnog Jevrejina obavezan je i veliki broj obrednih propisa i propisa o cistoci i ishrani.
Osnivac jevrejske religije je Mojsije ( Mose, oko 1225 p.n.e.). Prakticno jedini izvor za upoznavanje Mojsijevog zivota, rada i ucenja je Biblija, odnosno Stari zavet. Mojsije je bio jevrejski vodja i zakonodavac, koji je Jevreje oslobodio egipatskog ropstva i na gori Sinaju dao im dve tablice-zakone koji su postali osnov jevrejske religije.
Mojsije zauzima prvo mesto medju osnivacima religija , posto njemu u prilog ide hronolosko prvenstvo: Zaratustra, Buda, Konfucije, Isus i Muhamed pojavili su se tek mnogo vekova posle njega.
Prema Bibliji, Mojsije je cuvajuci stoku na bozijoj planini Hereb video u zbunu boga (
Jehovu) koji mu je dao moc da vrsi cudesna dela i poverio mu misiju - da se vrati svojim plemenima i oslobodi ih od ropstva.
Sinagoga (
grčki: skupština, okupljanje) je zgrada u kojoj se obavljaju verske aktivnosti u judaizmu.
Rabin (
hebrejski: moj učitelj) je jevrejski sveštenik, poglavar verske opštine. Status rabina stiče se dugogodišnjim izučavanjem Biblije i Talmuda.
Rasprostranjenost
Prema podacima iz 2005. godine u svetu ima 15 miliona pripadnika jevrejske religije.
Izvori: GeoEpoche – Istorija judaizma
Prevod, adaptacija, text: Aenima