|
Citat: Autor citiranog posta Isidora |
|
|
|
|
|
Interesuje me kako se osećate vi koji živite preko, da li ste se "primili" tamo gde jeste ili imate osećaj da ste deo drugog sveta, da ste tamo samo privremeno, pa ćete se vratiti? Da li ste nostalgični kao ja ili vam je svejedno gde živite? |
|
|
|
|
I ja sam patila za Sarajevom 8 godina, krv pila svima... kako je Sarajevo raj na zemlji, kako cu se ja vratit u njega itd. I onda sam otisla u taj grad (jer nisam mogla prije). Dok sam ga gledala iz aviona bila sam najsretnija osoba na svijetu. A onda.... kad sam otisla na Bas Carsiju osjecala sam se k'o stranac u svome rodnome gradu. (Taj osjecaj nikome nebi pozeljela.) I ja i ljudi u Sarajevu su se promjenili, ali u srcu je ostao onaj grad koji sam voljela i volim sve gradove koji me podsjecaju na njega. Ja Sarajevo nosim u srcu, ma gdje bila i niko mi ga ne moze ukrasti iz srca.
Ja gdje sam god zivjela, pokupila sam dobre stvari iz kulture te drzave i zato sebe smatram "stanovnikom svijeta", ali sam shvatila da mi je dom u centralnoj Evropi.
Kao sto pjesma kaze "nikad se necu vratiti u svoj rodni grad, jer tamo me ne ceka niko"